Na osnovu uporednog indeksa praćenja (CTI), čvrsti izolacijski materijali koji se koriste u električnoj opremi povećane sigurnosti mogu se klasificirati u tri nivoa: I, II, i IIa, kao što je prikazano u tabeli 1.9. Prema GB/T 4207-2012 “Metode za određivanje indeksa električnog praćenja čvrstih izolacijskih materijala,” daje se stepenovanje najčešće korištenih izolacijskih materijala, kao što je detaljno prikazano u tabeli 1.10.
Nivo materijala | U poređenju sa indeksom sljedivosti (CTI) |
---|---|
I | 600≤CTI |
II | 400≤CTI<600 |
IIIa | 175≤<400 |
Izvan ove klasifikacije materijala, izolacijski materijali također moraju zadovoljiti zahtjeve radne temperature. Ako električna oprema povećane sigurnosti radi pod dozvoljenim abnormalnim uvjetima u svom nazivnom radnom stanju, njegov maksimalni rad temperaturu ne bi trebalo negativno utjecati na njegova mehanička i električna svojstva. Stoga, stabilna temperatura izolacionog materijala treba da bude najmanje 20°C viša od maksimalne radne temperature opreme, i ne niže od 80°C.
Nivo materijala | Izolacijski materijal |
---|---|
I | Glazirana keramika, mica, staklo |
II | Plastika otporna na melamin azbest na luk, silikonski organski kamen plastika otporna na luk, nezasićeni materijal grupe poliestera |
IIIA | Politetrafluoroetilen plastika, plastika od melaminskih staklenih vlakana, Ploča od epoksidnog stakla sa površinom tretiranom bojom otpornom na luk |
Projektanti mogu odabrati odgovarajuće izolacijske materijale na osnovu radnog napona električne opreme i drugih srodnih zahtjeva. Ukoliko prethodno navedeni materijali ne zadovoljavaju potrebe dizajna, ostali materijali se mogu testirati i ocjenjivati prema standardnoj metodi ispitivanja (GB/T 4207-2012).
Važno je to napomenuti “čvrsti izolacioni materijali” odnose se na materijale koji su čvrsti tokom rada. Neki materijali, koji su tečni u trenutku isporuke i stvrdnjavaju se nakon nanošenja, također se smatraju čvrstim izolacijskim materijalima, kao što su izolacijski lakovi.